Kao pisac, pomislili biste da bih imao riječi da se danas osjećate bolje. Volio bih da mogu čarobno spojiti hrpu umirujućih riječi zbog kojih će bol u prošloj godini nestati. Volio bih da mogu napisati riječi koje bi vas mogle beskrajno zagrliti i reći da će sve biti u redu. Ali ja padam. Nisam sigurna da postoji nešto što bi moglo olakšati takvu obljetnicu, niti ovakva obljetnica zaslužuje lagodan Pinterest-ov citat o tuzi koji bi vam pomogao u prikrivanju boli. Žao mi je što nemam riječi za tebe.

Ono što imam je nešto drugo. Puno sam razmišljao o tuzi i kako otkriti srebrne obloge iz nje. Često mi se čini da pronalaženje srebrne obloge od smrti gotovo osjećam sebično kao da je neko morao napustiti zemlju da shvatim nešto o sebi. Pokušavam spriječiti da na to tako gledam, jer uistinu, svi zaista dolaze u naš život s razlogom. Prelazimo staze, stvaramo uspomene i postajemo dio duša jednih drugih s razlogom.

stvari koje dečki poput djevojčica rade

Da njihova odsutnost je zauvijek sirova rana u našim srcima, ali vrijeme koje smo imali s njima oblikovalo nas je. Baš kao i vrijeme koje imamo bez njih, također nas oblikuje.

Smrt nas ima na zabavan način da živimo više. Kao da smo cijeli život bili slijepi, a onda odjednom naočale. Naša su osjetila ojačana, svjesniji smo svoje okoline, a naš um stvari obrađuje malo drugačije. U dolinama tuge nekako pronalazimo novo poštovanje našem životu. Smatramo da je vrijeme dragocjeno i da nam svemir ne duguje ni trenutke izvan onoga u kojem živimo u ovoj sekundi.



Krećemo životom s jačom svrhom - živjeti život kakav svi zaslužujemo.

Život kakav bi željeli da živimo.

Mislim da kako vrijeme napreduje i prolazimo kroz faze tuge, ponekad se brinemo da nismo bili dovoljno tužni ili da o njima ne mislimo toliko dugo kao nekada. Ali najljepši dio gubitka nekoga je to da je on uvijek s tobom. Znam da je to nešto što ljudi kažu, ali vjerujem da jesu. Jer dok stavimo te naočale i odjednom vidimo život u novom obliku, znamo da su oni sila iza naše nove vizije. Oni su tu u našem umu koji nas guraju, nadahnjuju nas, paleći vatru u našoj duši da živimo život žestoko.

Njihova odsutnost daje nam novu pronađenu svrhu u životu. Možda je potrebno preuzeti više rizika. Možda da prestanemo sa odugovlačenjem naših snova. Možda se moramo otvoriti svim mogućnostima koje svijet može ponuditi.



sviđa li mi se tajno

Što god bilo, oni su s nama kroz sve to. Ili se barem odlučim zadržati dana poput današnjeg.

Kao što danas tuga i svi idući dani propadaju nad vama nadam se da ćete odlučiti razmišljati i ovim putem.