Imati dijete trebalo bi biti vrijeme ispunjeno srećom, uzbuđenjem i nadom. Moj muž i ja smo bili oduševljeni kad smo saznali da sam trudna, pa smo, naravno, na dan našeg prvog ultrazvučnog pregleda jedva čekali da vidimo svoju bebu na tom crno-bijelom ekranu monitora. Trenutak kad smo prvi put ugledali svoju bebu, trebao je biti čaroban, ali umjesto da liječnici postavljaju uobičajena pitanja uzbuđenja u razgovoru, D o Jeste li odabrali neka imena? Mislite li da će beba imati maminu ili tatinu kosu? moj svijet se srušio s četiri riječi: Vi ste HIV pozitivni.

Osjećao se kao neka bolesna, kozmička šala. Trudnica s dijagnozom HIV ? Gdje uopće čujete tako nešto.

Nisam mogla a da ne pomislim da sam već iznevjerila svoje dijete, a ono se još nije ni rodilo. Kakve šanse može imati moje dijete u životu s HIV pozitivnom majkom? Što bi mislio o meni? Bi li me i dalje volio?



Nakon moje dijagnoze, upao sam u mračnu jamu depresije. Mučile su me nametljive misli da bi mom mužu i bebi bilo bolje bez mene, da zaslužuju bolje od HIV pozitivne žene i majke. Svakog sam se dana budio s osakaćujućim, samoponižavajućim mislima i gotovo sam djelovao u skladu s njima. Ovo mentalno mučenje bilo je najgore u vezi s HIV-om. Ironija je bila u tome što sam sam sebi nanio tu bol. I za što?

Pogledajte ovu objavu na Instagramu

Objava koju je podijelio 𝑉𝑖𝑐𝑡𝑜𝑟𝑖𝑎 𝑅𝑜𝑠𝑐𝑜𝑤 (@victoriaroscow1)



atraktivnost ocjena

Iako je moderna medicina napredovala do točke u kojoj HIV više nije smrtna presuda, a većina nas s virusom može živjeti zdravim 'normalnim' životom, tužna je činjenica da još uvijek postoji stigma oko HIV-a. Čak se i izgovaranje riječi HIV ili AIDS čini kao natrpan rječnik s oružjem koji nosi sramotne konotacije kako bi ocrnio one s virusom.

Implicirana sramota da sam tijekom trudnoće dijagnosticiran kao HIV pozitivna potpuno je uništila moju samopouzdanje. Osjećao sam se kao da sam defektan, da zaslužujem svu negativnu stigmu povezanu s HIV-om i manju osobu zbog toga.



Te negativne nijanse HIV-a koje su mi nametnule razbjesnile su me. Nisam mogao promijeniti činjenicu da imam HIV, ali nisam namjeravao dopustiti da zastarjele informacije ili loša edukacija o HIV-u utječu na moj život. Htio sam sebi dokazati da stigma HIV-a nije nešto čime se želim opterećivati.

Pa sam odlučio liječiti svoj HIV kao da nije ništa. Bio sam otvoren u vezi svoje dijagnoze s ljudima u svom životu. Ponosno sam uzimao svoje lijekove u javnosti ako sam trebao. Prihvatio sam svoj HIV. I nakon nekog vremena, izgovaranje riječi 'Ja sam HIV pozitivan' prestalo je toliko peckati.

Ipak, neću se pretvarati da je išta od ovoga bilo lako. Bila je potrebna ogromna količina mentalne snage, terapije i podrške mog supruga da mi pomogne da budem u redu s HIV-om. Čak i sada, 14 mjeseci nakon moje dijagnoze, još uvijek se s vremena na vrijeme borim, ali uvijek se vraćam na istu misao: HIV me ne definira.

Naučivši prihvatiti svoju dijagnozu, nisam mogao a da ne pomislim da bi mi bilo puno lakše, čak i utješnije, da sam imao nekoga na koga bih se mogao ugledati u svojoj istoj situaciji. Ali jednostavna je činjenica da su heteroseksualne žene s HIV-om, a još više trudnice s HIV-om, izrazito podzastupljene.

Željela sam pomoći drugim ženama ili budućim majkama kojima je dijagnosticiran HIV da se osjećaju utješeno da nisu same, pomoći osobama s HIV-om da bez pardona prihvate svoju dijagnozu i na kraju omogućiti vlastitom HIV-u da učini nešto dobro u mom životu kao sredstvo za suzbijanje stigme virusa.

U 5. mjesecu trudnoće otišla sam na TikTok i objavila svoj prvi video o tome kako mi je u trudnoći dijagnosticirano da sam HIV pozitivna. Nisam očekivao veliku privlačnost ovog videa, ali vrlo brzo je moja priča prikupila sljedbenike. Ubrzo su mi ljudi počeli postavljati pitanja o HIV-u, želeći saznati više o stanju od toga kako se testirati, koji su lijekovi dostupni i što znači biti 'neotkriven'. Kroz svoje videozapise mogu educirati tisuće ljudi o HIV-u i pokazati da vas on ne sprječava da živite zdravo, sretno.

Mislim da postoji nešto u tome da vidite trudnicu kojoj je dijagnosticiran HIV i izađe zdrava s druge strane s HIV-negativnim mužem i bebom što je stvarno potreslo ljude. Trudnoća je obično emocionalno, nježno, brižno razdoblje, pa je to što je ovo zasjenjeno dijagnozom da sam HIV pozitivna izazvalo puno sućuti i suosjećanja za moju situaciju i HIV u cjelini. To nije priča koju često čujete, ako je uopće, tako da je to nešto što se stvarno drži kod ljudi.

Prihvatiti i prihvatiti svoju HIV dijagnozu dok sam bila trudna bila je najteža stvar koju sam morala učiniti u životu. Međutim, ovo me putovanje bez sumnje učinilo jačom osobom i omogućilo mi da zavolim sebe u cjelini. Dijeliti svoju priču tako javno pokazalo se neodoljivim katarzičnim iskustvom, što mi je omogućilo da uzmem sve loše, sve negativne konotacije i transformiram ih u nešto pozitivno (oprostite na igri riječi). Nadam se da ću dijeljenjem svoje priče pomoći ljudima da se manje srame što imaju HIV i da nauče voljeti sebe onakvima kakvi jesu.