Sjećam se kad sam bio u srednjoj školi, a djevičanstvo je bilo sve. Nije, naravno, bilo univerzalno pozitivno djevica, ali bila je osovina oko koje će se okrenuti ostatak vašeg društvenog života i ugleda. Djevojke s obje strane podjele bile su prezir, ali bilo je važno da postaviš zahtjev. Ako ste bili djevica, suđeno vam je da budete 'prudžija' čija nesposobnost da se položite gotovo sigurno proizlazi iz vaših A) Kronično zatvorenih (i stoga beskorisnih) nogu ili B) Potpune fizičke nepoželjnosti. Bilo je nešto ponižavajuće u tome što si još uvijek djevica, pogotovo kad si bio s dečkom i pretpostavljao da se ne želi 'izbaciti'. Napokon, bila je tvoja dužnost.

Zatim, ako i kada ste izgubili djevičanstvo - i to je uvijek postalo poznato, na neki ili drugi način - bili ste zaraženi. Pustili ste nekog da vam uđe u gaćice i, osim ako je seks bio u najidealnijim okolnostima, okruženi laticama bijele ruže i s dečkom s kojim ste posljednje dvije godine bili bez pauze, bilo je prljavo. Odmah, pored dugog niza udvarača koji su pretpostavili da ne poštujete vaše seksualne veze nakon što ste 'otvoreni za posao', napravljeno je tisuću pretpostavki o tome tko ste. Pogriješite na jednu ili drugu stranu puta seksualne prihvatljivosti, a vi ste vrlo brzo označili drolju.

živi u DC-u vs Nyc

Bili smo djeca, a djeca su okrutna. To je istina. Označavanje i kategoriziranje i prepisivanje sigurno nije tako otvoreno ili toliko intenzivno kao što je bilo kada ste bili zatvoreni u istoj zgradi pet dana u tjednu, ali to je i dalje vidljivo. Temeljne percepcije koje su pokretale napete društvene igre oko seksa u 16 i dalje su na snazi ​​u 24, ako samo još podmuknije.



Sjećam se načina kako sam mrzio druge žene. Stvar je bila u tome što što je veća premija na svu našu individualnu seksualnost u tom dobu, to je intenzivnija konkurencija za odobravanje muškaraca. Pustio sam da okrutno osuđujuće riječi 'drolja', 'kurva' ili 'labavo' skliznu s mojih usta poput svojevrsnog otrova, nadajući se da će se to nasladiti na djevojke čiji su se moral osjećali previsoko za ukus tinejdžerske politike. Poljubila je mog dečka, spavala je sa svim momcima u grupi, to je učinila na stražnjem dijelu svog automobila parkiranog ispred škole. Sve su to bile nepristojnosti za koje smo osjećali da su nas, na neobjašnjivoj razini, osobno vrijeđali i narušili našu kolektivnu sliku.

I dalje se borim s refleksom, s vremena na vrijeme, da sudim drugoj ženi po tome kako uživa i izražava svoju seksualnost. I dalje se pitam kada me netko pita (iako to očito nije posao) je li on dovoljno nizak ili bih ga trebao pokušati prilagoditi. Još uvijek oklijevam prije nego što govorim o stvarima koje imaju veze sa seksom i mojim tijelom, jer smo saznali da zaista nije žensko mjesto da otkriva te stvari. Oni su kože koje moramo proliti, kokosi iz kojih moramo izići iz još razvijenijih, saosećajnih ljudskih bića. I aktivno radimo na tome da se riješimo riječi koje ih podvlače. Znamo što je sramota drolja i zašto je loše. Ovo je dobro i korak u pravom smjeru.

Ali riječi su u određenom trenutku samo riječi. Postoje mnogo snažniji koncepti koji se kriju ispod njih, ideologije koje čine ženu vlastitom najoštrijom kritikom. Čak i ako možemo naučiti jedni druge da ne nazivaju drugu djevojku gadnim imenima ili je uvjeriti da ne postoji previše seksa (dok je zdrav i konsenzualan), kako da osjećamo da je glavna vlastitog tijela? Jer je istina da 'drolja' i ideje koje ga okružuju postoje samo kod djevojčica koje su na kraju dana nesigurne u sebe. Kad čujete riječ kako šuška preko šanka dok se druga djevojka sprema u crvenoj haljini i punom samopouzdanja, govornik zapravo ne mrzi. Ona je sama. Odgajana je da vjeruje u to da je njezina vrijednost vezana za tu žensku ženu, a da će to previše haljina odijevati ili popiti previše pića, to će to uništiti.



Postizanje žena da se vide kao slobodni agenti koji mogu raditi sve što žele, sve dok ne povređuju druge i biti slobodni od moralnih sudova jedno je. No početak toga zapravo leži u tome da žene vide svoje tijelo kao nešto što je živo i živo i zaslužuje svako malo sreće i zadovoljstva koje žele potražiti. Moramo naučiti da seksualnost i radost nisu neke konačne količine koje ne bismo imali dovoljno ako neka druga žena uzme previše. Možemo stvoriti svoje i transformirati ga i učiniti dovoljno za sve u koje se zaljubimo (čak i samo jednu noć). Vidjeti sebe kao izvor vlastitog zadovoljstva i vodiča vlastitog putovanja kroz seksualni razvoj početak je do kraja 'drolje', jer riječ ne znači ništa ako se ne koristi kao vrijednosni sud. Kad je svaka žena zadovoljna onim što joj znači seks, takvom konceptu više neće biti koristi, ali ni prije.

Nema šanse da ne bude drolja. Postoji samo način da prigrlite seks prema vlastitim uvjetima, do točke kada više niste uvrijeđeni ako netko drugi odabere drugi put. Kad bih se danas mogao vratiti i razgovarati sa svojim 16-godišnjakom, prestravljen seksom i ne siguran što bi se od nje moglo očekivati, rekao bih joj da zaboravi što momci žele. Rekao bih joj da zaboravi na ono što će reći druge djevojke, jer svaka koja će govoriti samo je nezadovoljna sobom (baš kao i ona). Rekao bih joj da se usredotoči na uspostavljanje snažnih prijateljstava, i da bude bliži sa svojom obitelji, te da odvoji vrijeme za sve što želi učiniti. Jer jedini lijek za 'biti drolja' je sreća i samo zato što nam daje do znanja da takva glupavost ne postoji na prvom mjestu.