Sjeća se onog trenutka kada je pao za njom. Bila je središte pozornosti na zabavi i on ju je samo morao poznavati. A kad se približio, ugledao je ljepotu koja je duboko u dubini njene duše zračila iz nje poput neospornog snopa svjetlosti. Bila je fizički privlačna da, ali upravo ju je njezino biće očaralo. A on ju je za sve namjere i svrhe očarao.

Kad ju je napokon izvukao sam, znao je točan razlog zašto je treba upoznati. Bila je ovdje kako bi ga spasila od svake sumnje da ga je zgrabio tijekom protekle godine. Prošao je kroz pakao i natrag, a ona će ga izvesti iz dubine pustoši. Sjeća se svega onoga u noći. Način na koji je mirisala na cvijeće. Način na koji su mu vrhovi prstiju zujali kad su ih se ruke slučajno dotakle. I onaj prvi poljubac, slatkoću zbog koje su mu usta postala voda. Nikad više nije mogao ponoviti te osjećaje s drugom osobom.

No, kao i sve bajke, stvari su se polako počele razmnožavati. Ne njegova ljubav prema njoj, ne, jer to nigdje ne ide, već njegov osjećaj da postoji dovoljno. Osjetio je da može biti tamo kad mu zatreba. Vidio je to u načinu na koji ga je ponekad gledala da nešto nedostaje. Nešto što nikad nije mogao staviti prst. Pitao se nije li je samo spriječio da bude tko i gdje treba biti.



To nije jedino Njegov lijepi, nježni cvijet imao je tamnu, duboku sjemensku bol o kojoj mu nije htjela govoriti. Bilo je toliko mračno da je i kad je otišao tamo, pukla od bijesa. Bijes koji bi ga uplašio. Bijes zbog kojeg bi se zapitao što su točno te karte koje drži tako blizu svojih grudi. Želio je znati, ali istovremeno je bio previše nervozan zbog tog znanja.

Polako, ali sigurno počeo je gubiti stisak na njoj. Danima se počela povlačiti. Često ju je našao sam u svom krevetu i pita se što ju je navelo da koristi svoje pokrivače kao štit. Pitao se o dugotrajnom sastanku četvrtka u 16 sati četvrtkom. Uvijek se pitao, ali nikad nije pitao. Vjerovao je da će mu se ona otvoriti na vrijeme i sve bi to imalo smisla.

I on bi bio tu za nju. Stalno. Jer u onim trenucima kad se osjećala najslabije, on je bio tu da je drži za ruku. On je bio njezino vodičko svjetlo u njezinoj nikad završenoj tami. Iako nije znao što se događa, to ga nije zanimalo. Znao je samo da je voli. Volio ju je unatoč činjenici da ga je odgurnula. Volio ju je usprkos svim vremenima kad bi izgorjela od bijesa i optuživala ga za stvari koje nikad nije radio. Volio ju je jer je u svom srcu znao da je mora voljeti.



Bilo je sve teže. Svaki dan novi broj. Svakog dana nešto je pogriješio. Svaki je dan samo želio djevojku koju je upoznao na zabavi. Djevojka koja je bila bezbrižna. Djevojka koja se nije osjećala kao da je vezana za njega. Djevojka koja je samo htjela vidjeti svijet. Djevojka koja je uvijek bila sretna i nikad se nije brinula. Samo je želio znati što se promijenilo. Što joj je učinio. Iako je logično znao da to nije on.

plavi mjesec pokriva

Ne zna kada je točno upalio šibicu i stavio ga na benzin koji je već bio u njihovoj vezi. Upoznao je nekoga drugog zbog koga je zaboravio probleme koji su ga iznutra ratovali. Ne sjeća se kad mu je ta nova žena šaputala slatke notice na uho i natjerala ga da ponovno osjeća te leptire. Ne sjeća se ni kad je prešao crtu.

Sjeća se kako je stajala ispred kuće, pitajući se kako će joj reći da je pogriješio. Ili kako joj reći da više nije sretan. Sjeća se da joj je rekao da ipak odlazi. Sjeća se kako mu je u lice vidjelo kako joj se srce razbijalo točno ispred njega. Odlučio je da to više nije to za njega. I to mu nije loše, učinilo ga je čovjekom. Predugo je izmirio tajne, bolove i depresiju.



I mnogi su ga krivili za silaznu spiralu na kojoj se nalazila nakon toga. Mislili su da je zbog onoga što joj je učinio učinila da toliko mrzi sebe, ali to nije bilo to. Jer imala je sve te probleme kad ju je upoznao. Imala je sve svoje tajne i svu svoju emocionalnu prtljagu koju je sakupila u dio svog mozga koji je planirala da nikada ne raspakuje.

Možda nije bio dovoljno jak Možda on nije ono što je trebala. Možda ju je trebao pustiti jer je trebala pronaći sebe. To nije promijenilo ljubav. Ljubav koju je uvijek osjećao prema njoj. Ljubav koju i sada osjeća još uvijek u svojim najdubljim satima, pitajući se je li pogriješila. Ali nije. A kad ju je ponovo vidio, u jednome slučajnoj ulici, i slučajno su razgovarali, on je to vidio. Vidio je da joj je učinio uslugu.

I to mu je bilo dovoljno da zna da čak i kad nekoga voliš, ponekad stvarno moraš da ih pustiš. Bez obzira koliko boli. Bez obzira koliko se želio boriti protiv toga. Učinio je najbolje za oboje. I to je način na koji je njihova bajka trebala završiti.