Uvijek sam vjerovao da oproštenje liječi, da oproštaj spašava, da ti oproštavanje oslobađa srce, bilo da si onaj koji traži ili daje.

Uvijek sam vjerovao u snagu riječi, Opraštam ti, u nevjerojatnoj težini koja se podiže kad nečiji usta ostave.

Za mene se oproštaj oduvijek osjećao kao najljepša druga prilika. Kao i odgovor na molitvu za koju niste znali da je tražite. Kao sloboda na način kakav nikad niste ni zamišljali. Kao teret koji se napokon dizao sa vaših umornih ramena.



I tako sam naučio voljeti oproštenje.

Naučio sam da mi je davanje dalo ozdravljenje, a traženje za to mi je dalo poniznost i snagu. Saznao sam da smo svi grešnici, svi pomalo slomljeni, svi tražimo nešto što će nam pomoći da se ponovo vratimo na noge, svi tražimo nekoga tko bi rekao da radimo u redu, baš kao što jesmo.

Otkrio sam da ljudi griješe. Često bolne pogreške. Često greške koje možda ne opravdavaju oprost. Ipak, svejedno sam ga pokušao odobriti. Otkrio sam da me držanje uzrujanosti činilo ogorčenim, bolilo me srce. Natjerao me da se osjećam prazno i ​​bijesno na načine koje nikad nisam zamišljao.



Naučio sam oprostiti znači prepustiti se.

Prepuštanje vlastitoj boli i prepuštanje boli koja mi je nanesena. Naučila sam da ne moram imati ožiljke ako nisam htjela. Nisam morala pustiti bolne riječi da mi opeku srce ako bih ih odlučila osloboditi.

Možda je slabost, misleći da ljudi uvijek imaju moje najbolje interese, misleći da kad kažu, Žao mi je. da to apsolutno misle svom dušom.

Možda je slabost što sam oduvijek živjela otvoreno sa srcem, puštajući ljude da uđu, odabireći njihove osmijehe, pozitivnosti. Izabrati da vjerujem da oni znače svoje isprike i da me nikad nisu namjeravali naštetiti.



Možda je slabost što sam oproštaj uvijek smatrao neophodnim korakom.

vrste puhanja

Ali to ne bih mijenjao u vezi sebe

Mislim da sam oprostio ljudima koji to nisu zaslužili. Ali u redu sam s tim. Ja sam u redu s tim, jer moje srce više ne boli. Jer nema gorčine skrivene duboko u mojim prsima.

Jer bol je samo privremena, a ja sam odabrao sreću.

Jer oprost me naučio da sam jači od bilo kakve boli koja mi je nanesena, i uvijek ću je biti.

Dakle, biram oproštenje.

Odabrao sam ga tada i još uvijek ga biram. Izabrat ću je kad me boli srce. Izabrat ću je kad se osjetim izdanom. Izabrat ću je kad me ljudi ne tretiraju prema njima kao što bi trebalo, a boli ih zadržati u životu. Već tada ću odabrati oprost. A onda ću otići.

Biram oprost jer zaslužujem liječenje.

Jer ne želim duže trpjeti bol nego što trebam. Jer iscjeljenje počinje kad pustim stvari. A kad odlučim oprostiti, i oni koji me povrijede postaju blagoslovljeni.

A možda će, samo možda, naučiti da vole i liječiti.